Uloguj se

Korisničko ime
Lozinka
Zaboravili ste lozinku?

IceCold

IceCold


Žensko
38 god.
Srbija
859
4 sati 32 min

Moj ShoutBox

Poludim predveče

Pre neko veče rekoh mom novom drugaru JamesBondu da me pusti malo da kukam dok igramo remi, jer kad glasno razmišljam- razmišljam poduboko, pa mi često sevne i rešenje. On mučenik rekao da slobodno kukam na koga hoću, on će se u uši pretvoriti.
U pola sata monologa, razradih uvod i upoznah ga sa situacijom, sve zamišljajući kako pažljivo sluša i mudro dobuje prstima po obrazu. Ume da sluša, al’ baš ume, svaka mu čast. Prošla mi kroz misli ona scena iz Kazablanke kad Rick kaže Louie-u: „Louie, I think this is the beginning of a beautiful friendship". Spremih se da mu prospem suštinu problema kad on mučenik zavapi: „AUUU, AJSI, MENI SAD TREBA PSIHIJATAR!!!“ Isterah čoveka iz pameti očas posla. Nadam se da se uspešno oporavlja.

Dok je JamesBond na terapiji da ja nastavim ovde...

...I onda, pazi, konkurišem ja za taj projekat, mislim ko ga šiša- znam da je namešteno, ali neka, da im malo provučem ime (svoje) kroz uši (njihove), pa neka misle da’l ću posle da dignem frku. I sad, ja skroz u tom filmu, mastim ponudu, ’falim se i uzdižem onoliko, nudim i što nemam... (Prekide me poruka od Cisa).

  • Cis: Ne ynam, moda je ne[to slu;ajno.
  • Ja: Šta je slučajno?
  • Cis: To ]to si me pitala.
  • Ja: A nisam te danas ništa pitala.
  • Cis: Onda ni]ta niej slu;ajno.

I nestade sluta, ode da krade kolače ili vežba kreativni pristup pravopisu ili bogznaštaveć radi kad nije pod kontrolom. Javio se samo da me izdekoncentriše.

Imam i problem sa jednom dilejom koja me svakodnevno proganja sa molbom da joj pozajmim stan da snimi epizodu nekog reality show-a. Neumorno me ubeđuje. Kao, ne moram čak ni da budem tu, samo stan da bude prisutan. Dva su već našli, sad im samo ovaj moj fali. Baš bi se uklopio. Ja pitala što je navalila kao luda, kaže, dobiće za to 750E za jedan dan. Da se snima kako kao traži stan. Pa da joj se moj ne dopadne, nego kao, da se odluči za neki drugi. Za koji gledaoci ne znaju da je, ustvari, već njen. Ja pitala koliko će da plate mom stanu za duševni bol pošto planiraju da ga proglase nepodobnim. Kaže- ništa. Pa za ništa ne dolazi u obzir! Posle ja moram da živim u njemu takvom, frustriranom, javno ocrnjenom i neizabranom.

Opet se vratim na onaj konkurs od kojeg neće biti ništa, ali avaj! Anđeliška javlja vest od nacionalnog značaja, da Marijana Mateus upravo iseljava svoj butik sa lokacije- zbog nerentabilnosti. Živa mi se Anđeliška pojela, ili rečeno jezikom supermarketa, nit’ je jestiva niti je hot. Otugujem sa njom bez teksta, svebogamoleći da za tu vest ne čuje Marijanina nova drugarica Gvinet Paltron, da ne pukne bruka po Hemptonsu.

Onda mi moj omiljeni čovek na celom svetu pričao kako mu se čini da će ove godine opet morati u školu svaki dan. Jbg, mačak, znam. Do zadnjeg dana se nadao čudu. Juče mu ispekli prase, da lakše svari povratak u klupu. Ja se davila od smeha na tu kreativnu motivaciju, a zapravo me duša bolela. Zato što više nikad neće biti moja beba. Ima čovek odrasla posla.

Napokon smo dozvali ološ investitorke, jer kroz sistem za ventilaciju ulazi voda. Odakle voda u sred ovog iznenadnog leta, nemam pojma. I poslale majstora, konačno. Čikica malo zbunjen, sve se osvrće, vidim ič ne kapira šta mu pričam. Moja agresivna polovina zagrmela na njega:

  • Jeste li Vi vodoinstalater ili niste?
  • Nisam, ja sam domar.
  • Kakav domar?
  • Tu iz hotela preko puta.
  • Pa šta će nam hotelski domar?
  • Ne znam ja, mene poslali...

Jedva živu glavu izvukao. Ni kriv ni dužan. On ide gde ga pošalju, ne udubljuje se u motive.

Obiđem blog svoj da vidim kako mi se hejter ponaša. Čuvam ga i pazim kao oči u glavi, čak sam mu i mobilnu verziju napravila da mož’ čovek komforno da nastavi da hejtuje, al’ ćorak, opet me o’ladio. A vrhunski bloger bez bar jednog hejtera ne biva.

Pođosmo onda put šume ovdašnje. Ponadah se da ću da odmorim mozak. Onako, pada mrak, al’ osvetljena staza, pirka vetrić, nema komaraca, milina. Al’ i tu se umalo se ne šlogirasmo. Pred nas iz rastinja i žbunja izleće na stazu u punoj brzini čovek na biciklu. Kako je vozio bicikl po onoj džungli, pojma nemam. Meni odmah na pamet pala aktuelna šumska nevesta iz Bora, pa pomislih da joj je ovo izgubljeni mladoženja. Šta je njemu palo na pamet ne znam, ali se prepao od nas kao i mi od njega.

  • Bokte, čoveče, isekoh se, šta’š na biciklu u mračnoj šumi?
  • Sin mi izgubio loptu malopre, sad se dere k’o magarac, pa se ja vratio da tražim.

Onda smo malo grupno vršljali po šumi kao skrajnuti.
Loptu nismo našli.
Koprive jesmo.

Šta ti je život... a svakog se jutra probudim normalna...


pre 5 mes 18 dana
pre 5 mes 13 dana

Збуњени Јамесбонд, изгубљени водоинсталатер, АКП опсједнута гђом Матеус, чудни ноћни шумски тркач, ауторка блога луди предвече....у овом блогу сам једини ја глас разума. Сад не знам да ли могу добити бар ону кутију ноблица,а мислио сам да сам направио добру трговину.

pre 2 mes 27 dana

Tvoj omiljeni čovek na celom svetu mora u školu...SVAKI DAN :)

 

Kako obožavam da te čitammmmm ;)

pre 2 mes 26 dana

‘El treba “svakog dana”?

Otkad sam beznadežno zaljubljena u Brata Pantelu, imam problem i sa bazičnom gramatikom, a kamoli sa pravilnom upotrebom akuzativa i temporalnog genitiva.

pre 27 dana 14 sati

Postoji i gori način da se nađu koprive, veruj mi...

btw, mislim da znam ko je taj na biciklu :)