Moje veliko slovo

Ti si jedno veliko slovo
u mom životu,
neoprostivo i nedužno,
namjerno i slučajno,
ti si sve.
I noćas ja se odjednom sjetim kiše
koja je pala tog popodneva.
Sjetim se tvojih očiju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i ništa nije stajalo;
druga smjena je radila neumorno,
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruže
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom.
Kiša je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama.
Ti si jedno veliko slovo u mom životu
i samo sam tebe učio
kako se pobjedjuje ravnodušnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopčati tvoju košulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kiša ne prestane.
Ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo večernje tame.
Ti si zvijezda lutajuća
koja mi se seli iz oka u oko.
Pa sjetiš li se kako smo izašli
iz te kiše sretni,
moje veliko slovo?

Ne volim te više

Ne volim te više, da znaš,
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dođeš
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako ležiš u nekom drugom krevetu.
A ista si i kad kiša pada i kad hlače obučeš
i kad suknju skidaš
a ne plačeš nikad.
Jednog ću te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka,
ako ne računam noge,
jer si fina djevojčica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oči ušla
bez kucanja i srama
ubit ću te prije spavanja
da se probudiš kao dama
da imaš pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te više da znaš
i sve će novine pisati o tome
u restorane više nećeš ući
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje božje i moje
raspitaj se kod prijatelja
što je još tvoje
a što meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti više
ni da misliš.
Ubit ću te što se skitaš svijetom
policija će te tražiti
što bludničiš s ljetom na javnom mjestu
pa ćeš onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se čude
što voliš na meni.
I ne volim te više, da znaš,
ali te tražim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a baš nikakva nisi kad te zubi bole
neću više ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
što ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se još malo
dok mi mrak ne padne u krevet.
Ludo,
čekam te i sutra
kao uvijek u devet.

Ne diraj moje godine

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kafu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zasto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nežnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...

Raspoređujem stvari
onako kako bi ti voljela
sklad sobe u odrazu tvoga oka
tako bi moralo biti
i nebo u vazi
sa cvijetom koji voliš...
Ovo je grad kojem
nedostaje dugo tvoj hod
ovaj je grad bez tebe
živio svoje najbolje dane
a nisi ga izdala
jednostavno su strane svijeta
izgubile razum
knjige smo čitali
na drugim jezicima
a ljubav je ista
gde god se nađe
shvatio sam na jutarnjim
niskim temperaturama
izubijan tugom
koja je pljuštala cijele noći...
I raspoređujem redove
tvojih nježnosti
koji mi se zavlače u rukave...
Pod prozorom neka jutro čeka
dok mu ne dopustiš da te otkrije...
I moralo bi biti tako
sklad sobe u odrazu tvoga oka
izgubljene karte za nešto
gde smo morali ići
ali nas je oborio u krevet
prvi simptom strasti
a tek si malo otkrila rame...

Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.

Mi nikad više nećemo
ove otmjenosti ljubavi pronaći
isti korak slušati
miris svijeće pomiješati s tugom na Mirogoju
jer mi smo jedna od tisuću priča
jednostavna i lako zapaljiva
potrošna i trošna
sad shvaćaš koliko smo krhki
koliko smo lomni
pričaš nekom
mene se sjetiš možda
neki zaostali glas na zidu sobe s pogledom
i Zagreb se prehladio
kao što sam ja tebe pregladnio
s navikama treba prekinuti
i samo putovati
od središta tuge prema nekuda
jer mi nikad više nećemo
zajedno kupovati karte za kino
u istom se tramvaju voziti
iste novine čitati
i isti šampon koristiti
samo isto vrijeme imamo
da možemo duše očistiti.

Hoću li ikad
sakupljati mrvice jeseni s ulica
i skidati ti ljubav s obraza
ja koji živim bez dokaza
i bez tvoje nježne riječi
hoću li ikad tvoje jutro prepoznati rano
uz kavu
i misao o kojoj sam pisao
o kojoj sam sanjao još prije

Hoću li ikada
nekada
u nekom gradu Europe
svejedno na sjeveru ili jugu
s tobom preboliti tugu
koju nosim
jer duša je moja tebi dana
iza nekih prozora od zlata
koji gledaju u tvoje snove

hoću li ikad to s tobom imati
tebi dati i od tebe primati
da mi budu sretni prijatelji
i ovo lišće zazeleni
u tvojim očima
da mi život počne
tamo odakle si došla
i donijela mirise cesta
i mjesta
gdje si me našla

Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem

O da znas ti sto ne znas
Kako mrzim te dane sto su bili
Taj zivot kojeg si bez mene
Potrosila i znala
Da te cekam u jednoj zimi
Jednoj godini i jednom svijetu
Kako mrzim to sto je bilo
Sto si dala i uzimala
Sto si mi na srce stala
Opasna ko suma puna mraka
Ko srna posrnula
A znam da si cula
Kako idu vojske sa svih strana
Kako se vrata otvaraju
Kako se trese zemlja tamo
Gdje ces doci jedne zime
Kad ces tijelom ugrijati moje ime
I pasti na mene
Ko pahulja snijega otopljena na vatri
I brisat ces mi uspomene
Ko da nisu nista bile
Jer davno su se u meni
Te tvoje oci skrile
I pratile me do naseg kreveta
Izlozenog suncu
A samo da znas kako mrzim
Sto si bez mene rasla
Sto si bez mene ucila
Ljubila i krala
A sad budi mirna
Grli me
I daj mi sve ono
Sto mi nisi dala.

Mi nikad više nećemo
ove otmjenosti ljubavi pronaći
isti korak slušati
miris svijeće pomiješati s tugom na Mirogoju
jer mi smo jedna od tisuću priča
jednostavna i lako zapaljiva
potrošna i trošna
Sad shvaćaš koliko smo krhki
koliko smo lomni
pričaš nekom
mene se sjetiš možda
neki zaostali glas na zidu sobe s pogledom
I Zagreb se prehladio
kao što sam ja tebe pregladnio
S navikama treba prekinuti
i samo putovati
od središta tuge prema nekuda
jer mi nikad više nećemo
zajedno kupovati karte za kino
u istom se tramvaju voziti
iste novine čitati
i isti šampon koristiti
samo isto vrijeme imamo
da možemo duše očistiti.

umro sam a ti mi oprosti
sto sam tako zureci
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek cinio odlazeci

oprosti mi sto sam proljece jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno slozene
snaci ces se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja

oprosti mi
nije bilo vremena za oprastanje
suvise smo se voljeli
da bi mogli nesto drugo
tako zureci nisam ni pomislio
da ces biti tuzna zbog svega
i sad mi je zao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga sto ce nas jednu vjecnost
zvijezde razdvajati
i sto vise necu moci usne da ti dodirnem

http://www.youtube.com/watch?v=vvQkZOFQPGc