Uloguj se

Nocni Setac - Zid

Nocni Setac pre 14 dana

Kada se zatvore
iza tebe vrata kuce
i podjes sama u polje,
kada zastanes izmedju
zemlje i neba,
zagazis u svoju dusu
i oslusnes kako
razgovara sa tvojim
sjecanjima na daleke
i davne dogadjaje
koje jos volis,
kada pomislis
kako ce se dogoditi
nesto strasno
i preplasena potrcis-
dogodice se muzika.
Oslusni ponovo
i cuces....jedan stari motiv,
jedan nas motiv
....ti i ja.

Jos pamtim raskrsca
na kojima smo se
rastajali zauvijek.Ona
studena,decembarska,
pusta raskrsca.Tada
bih odlazio nekim
tudjim putem i krio se od misli o tebi. Sve dok se ne bi javila. pjesma.Neka cudna, zastala izmedju tebe i mene.I dok bi ona trajala,radjala se slika nasih novih susreta i tvoga smijeha,i ja sam vidio ruke i kosu i cvijet i skok i sve blize si bila. I u neizrecenom refrenu, pretvorenom u poljubac susretali smo se ti i ja.

Kada zbrojis sve cega se sjetis ti i cega se sjetim ja, kada dodas sve o cemu mastas ti i sve sto zelim ja- znaces koliko te volim.

Jednom sam htio da ti kazem kako.... Htio sam ali Ti si se nasmijala nekako zagonetno Poslije sam sve rekao jednoj pjesmi

Postoje dragocjeni trenuci.Oni se govore samo pjesmi, jer pjesma je dobra i nece ih izdati. Ona zna i razumije.Ona ce ih sacuvati i pokloniti nam ih kada ih pozelimo.

Nocni Setac pre 12 dana

tih dana,bila si najljepša na svijetu...
i sad si...ali nema ko da primjeti

Nocni Setac pre 15 dana

Sreo sam je danas... Nju... Nekad moju vilu tužnih očiju... Sakrila je pogled iza pramenova kose, a ja sam osjećao po tonu njenih koraka, koliko me u njoj još uvijek ima... Činilo mi se da je htjela zastati, možda nešto reći, ali je samo neki grč bola njenim licem preletio, zaledio joj osmijeh, i ona je produžila dalje...nije se okrenula. Znam je, ne okreće se ona...nikada, znam i zašto... Ja sam još uvijek njena bol...koji već dugo na duši nosi kao ožiljak...koji ne zarasta. Samo to preda mnom ne pokazuje. Rekla je jednom da sam ja njena kazna, smijao sam se tada, a sada... Sada sebe trujem krivicom zbog tuge u njenim očima, nije preboljela, vidim to... Po tišini koja među nama gradi zidove... Ona se povukla u svoju tamu, obnavljajući ruševine unutar sebe... Sama nosi svoju bol, kao teret sudbine, ponekad poželim samo još jednom da njeno lice uzmem u svoje dlanove, da u njenim očima pronađem sebe, a znam da je to nemoguće, ta ogledala ja sam razbio... Bolje da produžim dalje, da zaboravim, odem... Ipak, samo sam htio da joj kažem... Oprosti sebi i kreni dalje moja vilo. Zar je tvoja magija zaspala? Skini okove tuge i poleti... Nekome tko će te znati voljeti...onako kako ja nisam mogao...smio...a samo Bog zna da sam želio...ali kasno. Njeni su se koraci niz ulicu gubili, a meni se samom činilo da negdje u dubini sebe još ih mogu čuti...kako bolom odzvanjaju... Samo sam prošaptao 'Budi mi sretna...vilo tužnih očiju'...

Ko nema proslost nije ni ziveo .Kakva god da je .

Nocni Setac pre 2 mes

"... da ostanemo ovo što smo. Sutra. I uvijek. Djeca. Ne veliki, ne odrasli. Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku, da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo, da ne gledamo vučijim očima i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo."

Nocni Setac pre 3 mes

“Umoran sam šefe,
umoran sam od putovanja,
usamljen kao vrabac na kiši.
Umoran sam od usamljenosti,
nemam koga da pitam odakle dolazimo,
gde mi to idemo i zašto.
Najviše sam umoran od ljudi koji se ponašaju ružno jedni prema drugima.
Umoran sam od bola koji osetim i čujem stalno oko sebe.
Previše bola.
Kao delići stakla koji mi se zabijaju u glavu sve vreme.
Da li me razumeš?”
Džon Kofi (Zelena Milja)

Nocni Setac pre 3 mes

"Život je, jarane moj, najveći lopov: ukrade ti mladost, ljepotu, zdravlje i ... ode!"

Nocni Setac pre 3 mes

Do kada si smio biti vani? Do mraka.
Ručak je išao u usta, ne na Fejs. Kugla sladoleda nije bila 2KM već 0.50KM.i nitko nam nije govorio da je okus “plavo nebo” čista kemija. Paradajz je imao okus po paradajzu. Jagode po jagodama. Voda nije imala okuse. I svi smo ju pili iz pipe i ostali živi. Toalet papir nije dolazio u 17 aroma.
Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si dijete. Imali smo razbijena koljena. (ja i glavu) Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas su srednjoškolke kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.. Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo šta znači pola sata i da ne možeš javit da kasniš. Pisala su se pisma. Slale su se razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni. Danas su svi fiksirani za mobitel. Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije, a ne za preživljavanje. Imali smo "Samo ti i Volim te"čokolade. . Nitko nije bio alergičan na gluten. Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže. Pokloni su bili leksikoni i spomenari. U razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi. Danas si faca ako imaš ajfon. U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja. Pjesme su se slušale na walkmanu, od početka do kraja. U kastofonu je uvijek bila spremna kaseta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju uhvatio tako da fali prvi dio. 7UP ,Divlje Jagode,Plavi Orkestar,Machbet su bili bend, ne pjesma od Jale,Bube,Maje. Filmovi su se posuđivali u videoteci. Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma, jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film. Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo "daj da vidim kak sam ispala", to ćeš saznat kad se film razvije. Tu i tamo bi se "osvijetlio" i sve bi otišlo u pm, ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli! Nije nam trebao hešteg nofilter. Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet. U kinu se nismo chekirali da sva raja vide da smo u kinu - svi prijatelji su bili s nama. Platno je bilo manje, stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati.Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili više. Bilo je ljepše - Jagode su bile od jagoda, sladoledi od neba i djetinjstva od djetinjastih stvari.

Nocni Setac pre 3 mes

"Nikada nemoj da se stidiš" nastavi on. "Prihvataj ono što ti život nudi i pokušaj da piješ iz čaša koje se pred tobom nalaze. Sva vina treba piti...neka samo gutljaj, a neka cjelu flašu."
"Kako to da znam?"
"Po ukusu. Dobro vino umije da prepozna onaj ko je probao i loše..

Nocni Setac pre 4 mes

 

KADA NAM ODLAZI NEKO DRAG

Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide posijle. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogućnost da još nešto uradimo za njega. Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole ćutanja…
Boli to što znamo da nikada više nećemo biti zajedno, što nećemo da ga vidimo i što neće da nam se javi. Boli to što će svuda da nam fali i što će uvek biti taj neko koji nedostaje...
Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova smrt već i život koji je mogao još da traje a ugasio se. Bole pobjede podjednako kao porazi, uspesi podjednako kao neuspjesi i sve se, odjednom, na trenutak, poravna, postaje besmisleno, prazno.
Kada nam odlazi neko drag, odlazi i muzika koju je slušao, ljudi koje je poznavao, snovi koje je sanjao, odlaze njegove dileme, njegove tajne, njegovi strahovi. I sve boli...
Boli kada postavimo pitanje da li je sve bilo uzalud?
Da li smo pogriješili?
Ili, da li je moglo drugačije?
A dobro znamo da nije…
Boli kada se sjetimo da ga nema. Boli svako sjećanje na njega. Bole fotografije. Bole mjesta kojima smo prolazili. Bole riječi koje smo rekli. Bole riječi koje nismo rekli, a morali smo. Bole njegovi prijatelji. Bole njegove ljubavi. Bole svačije ljubavi kada razmišljamo o njemu. Boli sve što podseća na njega, svaki djelić ovog svijeta…
Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo bol, boli sve drugo. Boli što zauvjek nestaje i što ga više nigde neće biti. Boli saznanje da nikada više neće moći da se raduje, da se smeje, mašta, trči, plače, voli. Boli sve ono što je mogao da uradi, a nije. Boli sve ono što je tek trebao da prođe, a nije. Boli proljeće, boli sunce, boli more, boli nebo, boli kiša. Boli sve ono što živi bez njega, boli čitav svet...
Kada nam odlazi neko drag, sve odjednom stane, zaustavi se na trenutak i podsjeti na prolaznost, na godine koje su prošle i koje će proći. Pravimo iskorak iz sadašnjosti i postajemo deo beskrajne vanvremenske nedokučive staze koja vodi samo u jednom smjeru.
Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim. Jedan deo nas, možda najljepši. Odlazi ono nešto što smo imali sa tom osobom i ni sa jednom drugom. Odlazi sa njim i jedan deo našeg života koji smo proživeli i koji se upravo njegovim odlaskom završio i pretvorio u sjećanje.
I na kraju, kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije. A poslije, nažalost, ne ide ništa. I upravo to ništa najviše boli.

Nocni Setac pre 5 god

Ima ljudi koji su sretno oženjeni, imaju djecu, poštuju i vole svoju ženu. A postoji i neka daleka, davna, jedina, ona koja je zauvjek u srcu ostala. Ona o kojoj ne pričaju, na koju samo ponekad misle, čije su slike spalili, Živi u nekom tajnom pretincu za koga niko ne zna. Izgubljena, a vječna. Zapisana u zvijezdama i vjetrovima.

lun@ pre 4 god

jako lijepo napisano

lun@ pre 4 god

Nocni Setac pre 5 god

IMA JEDNA STVAR KOJU TREBA DA ZAUVJEK ZAPAMTIŠ:

NISU SVI KOJI SE POJAVE

DOŠLI DA POMOGNU

Meta pre 6 god

Nocni Setac

Muško, 59 god., Bosna i Hercegovina
8 god , 30, 2 dana

Profil