U ovim mojim pjesmama su sva moja raspoloženja moje mladosti, puberteta

prvih ljubavi, odrastanje, udaje, rađanja, doživljaja starosti i umiranja.

Mnogi od mojih prijatelja, poznanika, prijateljica će se možda i prepoznati u njima ako me se sjete, jer više nismo baš mladi a mnogi o kojima sam pisala nisu više među živima.

I ako više nisu tu pjesma je ostala posvečena njima.

Mnogi me se neče možda ni sjetiti ni znati da sam pjesme pisala za njih

i za njihove ljubavi. prenosila sve te radosne i tužne trenutke na papir.

neki su se izgradili u dobre ljude. neki su se izgubili. nisu se snašli pa su se propili. odali

drogi.ubili se, ostali bez ičega. Ali ne zamjerimo nikome. možda je i okolina utjecala na

to. sve se to događa u životu. zato iako vrijeme prolazi, uspomene neće izblijediti,

sječanja na njih su jača od SMRTI.

Možda sam bila preopširna i preduga. ako jesam oprostite mi

uz stihove:

 

ŽIVOT TEČE DALJE

A MI SMO SAMO BEZIMENE BROJKE

NA IZGUBLJENOM PAPIRU.

 

JOŠ JEDNOM VELIKO HVALA ŠTO SU IMALI STRPLJENJA OVO ČITATI.