---

Bili smo zajedno oko pola godine... odmah na pocetku smo se zaljubili, kasnije i zavoljeli. Mnogo stvari je prvi put uradila sa mnom, a i ja sam dosta stvari prozivio s njom. Pocetkom proljeca otisla je kod sestre u CG da radi na moru. Pozdravili smo se bez glupe patetike, mislio sam da je nemoguce da ne uspije takva ljubav.

 

Ja sam bio u Sarajevu, ona u Ulcinju... Zvala me je da dodjem kada pocne sezona, rekla je da nikad nije bila na moru sa momkom i da i to hoce da prozivi sa mnom.

Sjecam se mojih glupih, nicim izazvanih rijeci...

- Naravno da hocu sreco, docicu, obecavam! Ali to je tek za jedno 3 mjeseca, mislim da treba pustiti da se sve odvija svojim tokom, mozda dotad ti upoznas nekoga, mozda i ja upoznam nekoga... Ne bih zelio da te sputavam u necemu...

Bila je iznenadjena mojom pricom.

- Zasto to govoris, da se nisi zaljubio u neku djevojcicu nesretniče? - rekla je kroz nesigurni smijeh.

Rekao sam joj da nema sta da se brine i da ja vjerujem i njoj i sebi i da je nasa ljubav jaca od ta tri glupa mjeseca... Nisam racunao da bi to moglo biti i vise. Jebene nepredvidjene okolnosti! Taman negdje  u vrijeme kada sam trebao ici da je vidim (a bio sam je pozelio jako, jos uvijek smo bili zaljubljeni jedno u drugo) doslo je naredjenje da se ide na specijalisticke obuke, vjezbe po terenu... i sve to u trajanju od 3 mjeseca. Da objasnim, ja sam profesionalni vojnik... I tako, doslo je to naredjenje, a ta tri mjeseca mi cemo biti u izolaciji, necemo vidjati porodicu, prijatelje... Meni je najgore bilo sto necu otici njoj na more. Bila je razocarana kada sam joj javio, ali...

Tada sam prvi put prokleo vojnicki zivot! Prosla su i ta 3 mjeseca, nismo se culi nikako. Vratio sam se, nastavio zivjeti normalan zivot, nisam je zvao, nije ona zvala mene... nisam je bio zaboravio, jednostavno nisam htio da je zovem, ko zna gdje je, ko zna da li me je zaboravila, nisam htio da poremetim njen sadasnji zivot... Dolazeci jedan dan u kasarnu dali su mi razglednicu koju mi je ona poslala dok sam bio na vjezbama. Na njoj je samo pisalo "Ja te jos cekam, dodji da se kupamo" i jedan mali crveni smajli u cosku razglednice. Zvao sam je navece, vec je bila polovina septembra, zavrsila je posao na moru, preselila se kod sestre u Novi Sad i tamo sada zivi. Nisam je nista puno pitao, pozelio sam joj srecu i rekao mozda se nekad sretnemo.

- Steta zbog nas- rekla je.

- Steta... ali sta smo mogli ocekivati kada se nismo trudili...

- Ti si tako htio, ja sam ispostovala tvoju odluku.

Brzo smo zavrsili razgovor, nisam htio da prica krene u smjeru "ko je kriv"... Ne znam zasto, ali na kraju razgovora sam rekao "Vidimo se"

Pocetkom oktobra salje mi poruku "Imas li kakve VJEZBE preko vikenda, hoces li biti u Sarajevu " 

Ona dolazi! Neki cudno dragi osjecaji su prosli kroz mene. Uzeo sam stan na dva dana. Romantican stan. Kamin u uglu sobe, crveni krevet u obliku srca, pogled na Sarajevo dok kisa pada... Krenuo sam u misiju ponovnog osvajanja tog dragog bica. Nastavili smo tamo gdje smo stali, bilo je kao da smo jos juce setali gradom zagrljeni. Ta dva dana vrijeme je stalo.

- Kako bih voljela da jos uvijek zivim u Sarajevu... rekla je i spustila glavu na moje rame.

- U hotelu od mog druga se otvara mjesto na recepciji, hoces li da ti vidim? - Izletilo je iz mene kao grom iz vedra neba!

- Pa... (bila je zatecena, nije znala sta da odgovori)

- Dodjes, uzmes stan, imas finu platu, a ja nastavim da ti se udvaram i ko zna poslije...

Osmjehnula se, zagrlila me je jako i bez razmisljanja rekla DA! Kao da sam je pitao da se uda za mene, hahah, poslije smo se tako salili. Sutradan sam otisao da joj vidim za taj posao, nazvao je i rekao:

- Sve je gotovo, od 1. decembra pocinjes!

- Super! Ali ja hocu da dodjem da te vidim i ranije.

- Naravno, nisam ni mislio da opet cekam dugo da te vidim!

Zavrsio sam razgovor i ostao u hotelu da pocastim prijatelja da proslavimo. Slavila je s nama i djevojka na cije mjesto dolazi ova moja ljubav

ali... (uvijek ima jebeno ALI) Drug je morao da ide, ona je zavrsavala sa poslom, a meni se jos slavilo.

- Hajde, idem ja s tobom da slavimo tu tvoju ljubav - rekla je razdragana i malo opijena alkoholom.

Na kraju smo zavrsili u njenom stanu! Nikad se gore nisam osjecao nego to jutro! Mozak mi se totalno pomutio... Ona mi je navece poslala poruku "Sinoc je bio vatromet kao za novogodisnju noc! Mislila sam da je to do cuge, ali mene jos uvijek drzi. Hoces li da se vidimo opet nekad da pricamo, ne zelim nista od tebe, znam da si zaljubljen u svoju djevojku i da vjerovatno mislis kako je prosla noc bila velika greska za tebe, ali bih svakako zeljela da se vidimo..."

Idem veceras kod nje u stan... u isto vrijeme mi je drago sto idem i mrzim sto idem... ali idem...

I citav dan mi je u glavi Balaseva recenica "Jebes ljubav kad nije nesretna" Izgleda da ce upravo takva i biti, nesretna! Kako god da se zavrsi, negdje ce biti nesretna...

chudno je to kako nas neka pozhuda prewari, pa pomislimo da je u pitanju ljubaw...  podelimo emotziju sa nekom dewojkom, dodirujemo se usnama, wodimo ljubaw (kreshemo se wishe wolim taj izraz) i pomislimo to je to... forewer together... medjutim dowoljna je pauza od eto ta tri mesetza da hemija koja je postojala (ako ikad i jeste) nestane... 

chika beli... oderi je za swe pare, k`o da ti je pred mardelj...kao da idesh na teren 3 mesetza... a posle toga... shta bude bitje

Daljina je svoje odradila..Sto bi rekli "Daleko od ociju daleko od srca"

Ne kazu dzabe posle khm,nema kajanja

A dobro, nisi ti kriv što nisi savladao samoodbranu.

Ovo mi djeluje nesto sve " zbrda zdola'...zaljubio volio.. prevario nedovrsio..a najgore neznas ni sma sto zelis.. tipicno muski (sorry ak" koga  uvrijedih) Sviraj nesto narodno ponasaj se...

mozda je los snimak,ali je poenta bitna

Pretukla bih te sad ko šniclu....

Jbt šta ti je u glavi....mism...bar da je u glavi...

"i ne ide mi se i ide....ali idem" tipično muški....

Ma neću ni da ti pišem, dok me ne prodje