Nikki Nicole - Blogovi
cuvajte jedno drugo
Još uvijek pamtim način na koji je izgovorila te riječi...
Boju njenog glasa.
Onaj poseban pogled i sjaj u očima.
Onaj isti za koji sam tada mislila da je čudan,
a ustvari – to je bio jedan od onih pogleda
što pripadaju samo majkama...
Pogled ispunjen ponosom, srećom, radošću –
dok gleda nas, svoju djecu.
A istovremeno, negdje duboko u njoj,
bude se i isprepliću tuga, strah, nemoć...
Jer znala je.
Znala je da nas više neće dugo moći štititi svojim rukama,
da nas neće moći čuvati na ognjištu,
kao ptica što štiti mladunčad pod krilima,
u toplini i sigurnosti gnijezda.
Rasli smo.
Znala je da ćemo ubrzo otići,
odletjeti, raširiti svoja krila
i po prvi put – sami, bez nje –
krenuti na put što se zove život.
"Čuvajte jedno drugo!"
I čuvali smo se.
Ja sam preuzela ulogu branitelja, spasioca, zaštitnika...
Bila sam njihov heroj!
Lako je bilo čuvati mirnog, povučenog brata,
kojeg su druga djeca zadirkivala.
Lako je bilo spasiti sestru pričalicu,
umiriti je, dovesti u red...
Lako je bilo zastrašiti male nevaljalce,
opaliti po koji šamar kad treba,
povući za uho ili za kosu...
Da, lako je bilo čuvati jedno drugo dok smo bili mali.
Dok smo svi bili na okupu.
A onda...
Počeli su da duvaju neki čudni vjetrovi...
Isprva lagano, tek kao najava promjene vremena.
A potom – sve jače, sve nepoznatije.
U naše malo mjesto dođoše neki čudni cirkusanti.
Pojurila sva djeca, pa tako i mi.
Radoznali. Naivni.
Posjedasmo svi redom na one velike ringišpile
i on se zavrti...
Jako. Jače. Najjače.
Smijali smo se razdragano, vrištali, dozivali se.
A ringišpil se sve više zavrtao.
Dozivam ih – ne vidim ih!
Strah i mene obuzima,
ali dovikujem:
Držite se jako!
Još malo... još samo malo...
Izdržite!
Staće. Mora stati!
Ali ne...
Nije mislio stati –
ne dok nas sve od reda ne razbaca
na suprotne strane svijeta.
Daleko.
Daleko jedno od drugog.
To nije bio običan ringišpil.
To je bio – život.
Svako je svoj put krčio,
najbolje što je znao i umio.
Gradio, stvarao, mučio se, radovao.
Iz daljine se ponekad javljali... vijesti stizale.
Tek mnogo godina kasnije,
shvatili smo šta su značile one riječi:
"Čuvajte jedno drugo."
Uvijek.
Čuvati ne znači samo biti heroj.
Ne znači samo štititi, spašavati, biti jak...
Čuvati znači poštovati.
Uvažavati. Cijeniti.
Razumjeti. Saosjećati.
Da bi čuvao – moraš imati ljubav.
I snagu. I izdržljivost. I strpljenje.
Moraš biti spreman da kreneš –
nije važno koliko daleko –
da preletiš, preplivaš, prehodaš...
Samo da stigneš.
Bez suvišnih pitanja.
Samo onako – srcem i dušom.
Čuvati djelima.
Čuvati mislima.
Ne samo danas. Ni samo sutra.
Već uvijek. Dok si živ. Dok dišeš.
pocivaj u miru MAJKO
bezbrizna, 3dan
Nikki Nicole
