Prošlo je vrijeme kada si bio bitan, vrijeme kada je sve što bi rekao bilo važno, sve što bi pipnuo sveto i sve što bi uradio veliko. Prošlo je i vrijeme kada sam samo gledala na sat kada će doći čas da te vidim ili čujem, kada je svaka misao i svaki sekund i dio mene pripadao tebi... Prošlo je!

     Bacila sam te tamo gdje trava ne raste, gdje ptice ne pjevaju i gdje nema sunca, već samo tama, mrak i tišina. Na mjesto koje valjda svako od nas ima. To je onaj dio srca gdje idu svi koji su bili važni i dio nas, a onda nekako poprijeko i na prečac bačeni tamo gdje ih nećemo viđati i sretati u svakoj sekundi našeg postojanja.

     Rado bih ti rekla da sam te tamo smjestila sa lakoćom i da te se nikad nisam sjetila. Ali i dalje sam te viđala na svakom licu koje je prošlo kraj mene. A trenutke u kojima sam istinski bila na istom mjestu i u isto vrijeme sa tobom, kao i svaki pogled i svaki osmijeh upućen meni bio je uokviren i stavljen na zid u istoj onoj prostoriji gdje te bacih sa željom da te zaboravim.

     I taman kada i najduži rok trajanja tih osjećanja polako ističe pojavljuješ se ti sav u blistavom izdanju, okupan od neuspješnih pokušaja da ti život krene nekim boljim putem i tražiš da po ko zna koji put mračna soba puna paučine i slika uokvirenih prošlošću i zaboravom bude otvorena i da ponovo izraste cvjeće koje je velo toliko puta do sad.

    I lagala bih kada bih ti rekla da mi nisu noge klecnule i da leptirići iz prašine nisu pokušali da polete, lagala bih... Ali nisam sigurna da cvjeće koje je uvelo može da procvjeta, da se iz tame može roditi dan i da ti koji si sahranjen tamo ispod paučine možeš opet da oživiš.

     Ali evo opet razmišljam o tebi, razmišljam o nama i razmišljam o svemu kao i prvoga dana. A prošle su godine...

u tamnitzu sa njim bre, pa kad bude wukao bukagije slomljenog srtza par godina da wish kako tje se opameti

Slabo ti izolovana ta soba.

Ja kad budalu u mozgu potisnem, toliko je zaboravim da se zapanjim kad je negde sretnem živu, ho-ho-ho!

Мудро збориш и лијепо пишеш. Обично љубавне причице не читам до краја, али ово прочитах.