"Kad pozelim da te zaboravim , pobjecicu prvo od sebe a onda u zagrljaj prvom strancu , ostavicu mu samo potpis mog daha sa
ponekom lazi o sebi ... mozda se i zaljubi u njih ..."
Bile su rijeci kojima je zapocinjala misao o njemu , zaleci za svakim neodrzanim obecanjem sebi ... krecuci se izmedju balansa vidjenog i ravnoteze izgovorenog i onog sto se izreci ne moze ...

A dodje ono vrijeme kada rijeci pronadju svoj kutak ... svoj smiraj ... kad  zbrajas sve one koji su usli u  tvoj zivot , provukli se kroz prste ostavljajuci tragove .
Vrijeme kad  se vracas na mjesto gdje nisi imao iskustvo ali si imao duh prepun zudnje i skrivene strasti ,  gdje ti se ruke nisu grcile od neimanja vec od punoce zivota .

A Ona ...

Slovo po slovo , rijec po rijec ... bila je stih i na pola prica ... uplaseno dijete i strastvena zena ...
Ucila da voli , cezne i zudi...
Bila sama sebi i majka i otac, najbolji prijatelj i najzesci neprijatelj.
Kroz vrijeme uvjezbavala nedostajanje , usavrsavala i pologala ispit zvani ceznja ... misao pretvarala u rijec
a tisinu u melodiju prepoznavanja...
I uvijek i iznova govorila mi je;

" Zaljubljivati se treba citav zivot ... na stotine nacina , jako , zeljno i mahnito pustiti da ruke probude zagrljaj a prsti osjete dodir i miris prepun ljubavi ...
Od naizgled obicnih trenutaka stvori neobicne i posebne ...
Pronadji boje ...  oslikaj sopstveni akvarel , osjeti slobodu u davanju i pomjeri granice vlastitog pogleda . Dotakni nemir na mjestu gdje se sastaju duse i pozeli ostati jos malo ... Jer dusa pamti ... "

A Ona ... slovo po slovo , rijec po rijec ... ostala je uplaseno djete i strastvena zena , sama sebi majka i otac, najbolji prijatelj i najzesci neprijatelj;
Uci da voli , cezne i zudi ...zaleci za svakim neodrzanim obecanjem sebi ...
A dusa pamti ....

pre 11god