Ponekad odlutam … ali svijet apstrakcije uvijek se nadje u dubokim smedjim ocima moje inspiracije … svijet satkan od misli , ceznje i zanosa … pomjesan bojama cekanja i prihvacanja … poneke ludosti obucene u mjesecevu haljinu prozetu zvukom omiljenog bluesa...

Covjek sebi stvara priliku i kad iste nema , pokusava je nadomjestiti - oziviti i u istoj prepoznati sustinu sebe ...
Koliki nam je domet i do koje granice mozemo ici shvatimo prepustajuci se onom porivu osjecaja koji se nagomilao vapeci za slobodom - zarobljen negdje duboko u nama …
I onda se desi … takt u kojem se mjesaju boje ... zanesenost i snolikost daju realisticnu melodramu …

Trenutak kad tisina postaje znak prepoznavanja … melodija u kojoj se stapa i osjeti dodir – prepoznaje okus … misli prepoznaju misli

Kazu da ne postoje velike stvari – samo veliki trenutci , kad u drugom prepoznas sebe a ostanes svoj ...
Valjda zato i postoji "par" ona polovica tebe kojeg sretnes slucajno … sustina iz koje se radja sloboda da imas i das priliku , da je obgrlis i dozivis … ogolis pred sobom i prepoznas kao svoju …

I tek tad ne treba nista reci – treba samo znati disati u dvoje

Da – postoje trenutci – jedinstveni i posebni

Edited by nefes, 2014-02-09 05:35:54

ne postoje welike stwari... a kineski zid ti mali a? jedina stwar kineske proizwodnje shto traje duzhe od godinu dana (i po tome je weliki, ne samo po gabaritima)  

Nisu potrebne velike stvari, ono sto valja i sto se cjeni, obicno nam je dato samo da okusimo, samo da znamo da postoji, samo da nas tjera dalje u zivotu. Predivno, nefes 

bravo!