Da većina muških ima ljubavnicu,to je opće poznata stvar, a da bi i žene slijedile njihov stav,ni to nije ništa novo.Lakše ga je bome iznajmit nego trpit.ono skupljat za njin pobacanu i šporku robu,skupljat dlake po kadi i lavandinu,dočekivat ga,odčekivat,trpit poniženja.Zašto onda sve to lipo ne izbjeć,triba rentat muškarca,...,,a da on pojma nema.Ljubav je lipša, izazovnija i tajanstvenija kad muškarac ne gleda ženu svaki dan i u svim situacijama,ka na primjer kad pere,kad pegla,kad oda po kući ofarbane kose,kad se depilira,kad sjedi na zahodu,kad se znoji i pada od umora,kad je boli ovo,smeta ono,kad grinta i beštima na čaču i mater i tako to.Lipša mu je kad je povremeno viđa,onako dotjeranu ,namirisanu i nasmijanu,spremnu da ga sluša dok priča o nekim nezanimljivim stvarima pritom trepčući umjetnim trepavicama pazeći da poslije toliko osmjeha ne ostane grč.Dakle pri tom što on vidi sami je šlag,što ližu oboje sladostrasno,a potom odlaze zadovoljno kući.

Žena se ,kad nađe takog jednog,odjednom smiri,postane nekako umiljatija,ništa joj nije teško,čak se počne i zakonitom udvarat,postaje nježnija,neosjetljiva na provokacije,trčkara i leti po kući ko pčelica,ništa je ne može pogodit,prolipša se,produhovi a stalno joj na pameti njezin apaurin i to da je došlo i njenih pet minuta.Najgore što se može tada ženi desiti,e to je zajeb,njen muž se opet u nju zaljubi.Odjednom sve prijateljice i svi poznanici,koji naravno vide promjenu,počnu je ogovarat,a to su naravno oni koji su prije nje znali za muževu nevjeru i tada je žalili.Ipak u vezi s tim imam jednu svoju,bolje da me ogovaraju nego da me žale.

kako sam ja razumeo owaj blog pouka bi bila sledetja:  zhene nadjite sebi ljubawnike, da bi was muzhewi wishe woleli ewo preporuchujem tri praseta

" A gdje je ljubav ... gdje je ljubav nestala ...?"  asociralo me na jednu pjesmu

Koliko ja vidim, ovo je blog opravdavanja učinjenog. Ono, uradila sam nešto što nisam trebala, pa šta sad, nije to toliko strašno. Valjda nije. Ili jeste. Uvek se nadje neko opravdanje.