Sinoc sam citala tudje textove.. Blijed pokusaj citanj.. koncentracija na nuli.. Onda sam citala svoj rukopis i divila se svom talentu da se prostituiram kada treba da napisem nesto sladunjavo. Izbrisala sam to i pokusala da sastavim tri suvisla reda..

.. a nisam uspjela.. upetljao si mi se u misli.. i svaki pokusaj da te od tuda istjeram zavrsio je fijaskom..

Cesto sam sa tobom, jesam.. pratim te u setnjama, razgledam grad tvojim ocima.. diram kamen tvojom rukom.. zavibriram na pejzaz kad ti zavibriras. Cudno je to.

Danas mislim o tome kako se nasi chatovi uvijek svedu na sjajno zezanje, i zapravo kako malo znam o tebi.. ali dobro..  znati cu vise kad bude vrijeme.. Onda cu da te desifriram kroz tvoje ruko- umo- tvorine. Znati cu vise o tebi- mojoj inspiraciji.. A zelim da znam.. jer..  

Nije li logicno da znas osobu koju volis?

Vjerovatno zivim u iluzijama.. a one su jeben teritorij.. i obiti ce mi se moja ludost u glavu.. ali..

Kud bi stigli bez iluzije? Tolstoj ne bi napisao Karenjinu, a pjesnici bi bez iluzije skapavali u socrealistickoj poeziji u kojoj se hvali novi traktor i elektrifikacija sela.

Plasi me sto bi se iz ove iluzije mogla roditi opasna ljubav, mozda najtemeljitija u mom zivotu, mozda toliko snazna da bi tektonski poremecaji u svim slojevima moje duse do kraja razjebali ovaj ionako nacet mehanizam.

Ako se kao i u svakoj mojoj ljubavi ponovi da na kraju placem.. saznati cu koliko je jaka.. jer.. Suze jesu moj medij, moj vodic vodenjacki, moj gaigerov brojac, moj seizmografski aparat, mjerilo snage iluzije. Ljubavi.. jer ljubav je iluzija u svom nukleusu..

Veceras sam se druzila sa Adornom.. mada sam flertovala sa Jaspersom.. veceras sam izbjegavala poeziju i ponovno ostala u filozofiji.. put kojim se bjezi jeste samo jedan - filozofska spekulacija, put dakle gdje postoji samo um a ne i emocija. Tuda cu bjezati ako ovo ispadne zabludom..

Na momente sam buljila u prazno. Neupucen bi pomislio da mislim, a ja nisam mislila, ja sam samo bila.. bila sam druga rijec za tupost, bila sam neki Balasevicev stih.. Onda iz tupila natrag Adornu, natrag u nesto sto, u krajnjoj konzekvenciji uopce - nema smisla.

Cemu filozofija? ..osim sto je sama sebi svrha..

Blamiram se.

Vracam se u misao o tome kako me nasi razgovori odusevljavaju.. kako ustvari imas tu neku energiju u svojim monolozima kojom me mazis..

Treba mi prica o nama..  Malo jebacine u rukavicama.. Odlomak verbalne masturbacije. Poshevi me Krlezom.. lizi me Popom.. mazi me svojim recenicama.

Nasi mentali priljepljeni jedan za drugi putuju.. i pitanje.. imaju li duse ime i prezime?

.. i odgovor koji kaze da nemaju.. i mi smo dokaz da nemaju - da sve to nije bitno.

Postoje samo razigrani duhovi i oni drugi, tromi, lijeni, kojima kronican nedostatak maste ne da zaplove.. Srecom.. ne spadamo u ove druge.

Dozvoljavam si da te mastam.. panicarim zbog kraja koji slijedi..  a ipak..  osvrcem se na jucer koje je bilo cudesno u svojoj razigranosti i pohlepno.. drsko.. egocentricno.. trazim od svemira da uvijek bude bas tako.

hwala za komentare :*