Nije bilo dana da ga nije želela. I nije bilo noći da nije poželela da ga zaboravi.
Bili su kao magneti – uvek su se vraćali jedno drugom, bez obzira koliko puta su se odbili. Njihova ljubav je ličila na vetar koji lomi grane, ali i na tiho proleće posle oluje. Nikada nisu umeli da budu zajedno mirno, ali nisu umeli ni da budu razdvojeni bez bola.
On bi otišao. Uvek bi otišao. Kad god bi stvari postale previše stvarne, kad bi joj pogled predugo ostao na njegovom licu, kad bi njene reči počele da znače „ostani zauvek“. Onda bi se povukao u svoj zid ćutanja. I nestao.
A ona bi čekala. I bolela. I slala poruke koje je brisala. I ponosno ćutala dok joj je duša vrištala.
A onda bi se vratio. Uvek. Bez mnogo reči. Samo jednim „hej“. Ili tihim glasom preko telefona: „Nedostaješ mi.“ I ona bi mu se vratila. Uvek.
„Ne mogu da živim bez tebe“, govorio bi.
Ali nije umeo da ostane.
I ona bi govorila: „Ne, mogu da zivim bez tebe“
A nije znala kako.
Godinama su se vrteli u krugu: ljubav, beg, tišina, povratak, osmeh, dodir, nada – i opet beg. Svaki put kada bi pomislila da je to put ka nečemu pravom, on bi joj dokazao da je to samo ponavljanje istog sna koji se raspada čim se otvore oči.
I onda, jedne večeri, dok je kiša tiho padala, sedela je sama u stanu. Nije plakala. Nije ga zvala. Samo je zurila u zid i po prvi put, u tišini između otkucaja svog srca, čula nešto jasno:
"Ljubav ne sme da te košta celog tebe."
Zatvorila je oči i shvatila — ljubav nije dovoljna ako ne dolazi s izborom da se ostane. Ako moraš da moliš, da čekaš, da se preklapaš preko svojih granica kako bi nekome bio dovoljno udoban, onda to više nije ljubav. To je zavisnost. To je rana koja se stalno otvara pod istim imenom.
Sledeći put kad je zazvonio telefon, nije se javila.
Sledeći put kad je poruka stigla, samo ju je pročitala. I obrisala.
I prvi put posle mnogo godina, odabrala je sebe. Ne zato što ga nije volela. Nego baš zato što jeste — ali je shvatila da više ne može voleti nekoga ko ne zna da ostane.
Kraj nije došao kad je ljubav nestala.
Kraj je došao kad je shvatila da ima pravo da joj ljubav ne boli.
I otišla je.
Ne sa gorčinom.
Već sa mirom.
P.S. Posvećeno
Copyright Zoki Games © 1995-2025. All Rights Reserved. Zoki.com se ograđuje od problema emotivno-patološke, bračne i vanbračne i softversko-hardverske prirode koji su nastali kao posledica intimiziranja sa drugim korisnicima. Vodite računa o sebi i drugima jer zoki.com nije odgovoran, tj. Vi ste odgovorni za Vašu fizičku, psihičku i moralnu bezbednost kao i za bezbednost maloletnih lica sa kojima možete doći u interakciju.