Admin - Blogovi

Jezik - srpski? hrvatski? bosanski? crnogoski? Hmm...


Već dugo vremena se dešava da ponekad imam rasprave oko jezika kojim govorimo. Naravno, to su diskusije, nikako svađe. Mišljenja ima napretek, mnogi se slažu sa mnom, a ima ih koji se ne slažu. Kako god ja ću izneti moje mišljenje.

Nekad smo u školi učili da govorimo srpsko-hrvatskim jezikom. Ili hrvatsko-srpskim, sasvim sve jedno. Tako su učili i u Bosni i u Crnoj Gori. Naravno, onim užasnim dešavanjima 90-ih godina, svako je okrenuo na svoj ćurak i sad imamo 4 jezika, kao zvanično. Ja to ne priznajem. Imamo samo jedan jezik, ma kako se on zvao. Ja ga zovem - NARODNI JEZIK. No, znate da su naši političari, nakon što su nas uveli u rat, nakon što su nas poubijali i rascepili, uveli nova jezička pravila, samo da bi se više razlikovalo od jezika kojim se i dalje priča, reicmo u Srbiji (hvalim Boga što kod nas nije bilo reformi). Kao što vidite, i lobiji na Zokiju su podeljeni po "jezicima" (mnogi misle da je po državama, što nije tačno). To sam uradio prvenstveno zbog onih koji "drže" do svog jezika. Iako nisam morao. No, to je sad manje važno.

Pošto ima neupućenih u stvaranje našeg narodnog jezika, daću malo podataka iz ne tako daleke istorije iliti povijesti, ne? Radi se o Bečkom sporazumu iz 1850. godine, čiji je cilj bio stvaranje "jednog jezika za jedan narod", koji smo posle znali kao srpsko-hrvatski, a time je trebao da bude obuhvaćen ceo region južnoslovenskih naroda. Kao posebno bogatstvo tog jezika prihvaćena je mogućnost da se i latinica i ćirilica zadrže kao pismene forme gde fonetski simboli u oba pisma imaju isto značenje iako se drugačije obeležavaju. Naravno, radi se o delu Vuka Karadžića, kao glavnog reformiste, koji je svu pomoć imao od slovenca Jerneja Kopitara, hrvata Ivana Mažuranića, Đure Daničića i slovenca Frana Miklošiča. Toliko o tome da su Srbi nametnuli jezik drugima. Vuk je svoj rad bazirao na narodnim govorima iz tadašnje Hrvatske, Dalmacije, Srbije, Crne Gore...

Sad mi je palo na pamet da Ex-yu lobby nazovem "Narodni lobby" ali time bih izostavio makedonski i slovenački jezik koji su doduše isto "sređeni" Bečkim sporazumom, ali se u biti razlikuju od "narodnog" jezika iz ostale 4 republike.

Što smo mi gori od glupih germana? Da li Austrijanci kažu da pričaju austrijski? Ne. Kažu da pričaju nemačkim jezikom. Da li amerikanac, ili kanađanin, ili australijanac kažu da pričaju nekim svojim jezikom? Ne. Pričaju engleski. Naravno da u svakom jeziku postoji gomila dijalekata, pa i u nemačkom i u engleskom i imaju različite reči za isti pojam (primer: engleska - child, USA - kid) ali se oni lepo sporazumeju. Isto je i kod nas, imam ogomilu dijalekata i različitih izraza, ali pričamo istim jezikom. Ja dajem glavu ako neko opovrgne tvrdnju da se recimo Splićanin i neki tvrdi Zagorac bolje razumeju (iako pričaju "istim jezikom") nego recimo Splićanin i Beograđanin. Takođe i Beograđanin bolje razume Splićanina no nekog "tvrdog Vranjanca"

Blog ću završiti isečkom iz štampe, splitski Feral Tribune, 1999. godina. Divno su napisali momci. Svaka im čast.

Feral Tribune br. 707, 5. travnja 1999.
(Dragan Jurak u rubrici Film & video)

"Vežite se, polećemo", kaže lik s filmskog platna, a ispod piše: Vežite se, polijećemo. Baš tako. Onda se na platnu pojavi latinični natpis "Beograd, jesen 1991.", a ispod njega nam latinični titl objašnjava: "Beograd, jesen 1991."... U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduševljeno pljeskanje po koljenima, a još nije prošla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najluđe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo možda tek s otvaranjima filmova iz američke njeme komedije. Naravno, ovo su "Rane i titlovi", prvi srpski film u službenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji..., a sve ostalo već je legenda. Kozmički happening dijaloga i titlova koji je nama naša borba i nšsa Partija dala.

Hrvatski prijevod srpskog filma "Rane" ili kako zapakirati isti nježnik u drugi tetrapak - MARŠ U SPORNI ORGAN!
(Piše: Miljenko Jergović)

U Hrvatskoj već devet godina traje čupanje jezika. Do 1990. smo, mišljenja su naši jezikotvorci, uglavnom govorili srpski, a nakon što je došla demokracija propisano nam je što zapravo hrvatski jezik jest. To je onaj jezik kojim nitko, pa ni sam Tuđman, ne govori, ali je njegova golema lingvistička prednost u tomu što taj jezik nije srpski. A kakav god neki jezik bio, on postaje hrvatski čim prestaje biti srpski.


Stvar je malo komplicirana, ali tu su brojni jezični savjetnici, nadglednici i policajci u svim našim dnevnim novinama i na televiziji, sve sami sveučilišni profesori i ugledni lingvisti, koji nas uče kako bismo trebali govoriti da ne bismo bili Srbi i što bismo trebali učiniti da cijeli svijet u nama prepozna Hrvate, jer ako je točna sentenca "govori srpski da te ceo svet razume", tada je jednako točno i da će cijelom svijetu biti jasno da nismo Srbi čim toliko vremena trošimo u borbi protiv svoga jezika za koji smo, eto, uvjereni da je srpski, pa sad moramo izmisliti novi i pritom se pretvarati da Srbe uopće ne razumijemo.

Hrvatska premijera srpskoga filma "Rane" označila je i prvi praktični eksperiment u razgraničenju srpskog od hrvatskog jezika. Donedavno su naši jezikotvorci sve svoje snage uglavnom iscrpljivali na teorijskoj razini, te na općenarodnom montiranju proteze koja će zamijeniti onaj iščupani jezik, a sada smo, eto, dobili i prvi titlovani (a zašto se ne bi kazalo -- titlirani?) srpski film. I kakvom nam se na primjeru "Rana" doima razlika izmedju srpskoga i hrvatskog? Je li ona jednaka razlici između njemačkoga i engleskog, kako sasvim ozbiljno tvrdi jedan zagrebački sveučilišni profesor? Jesu li nam se zahvaljujući prijevodu otkrile neke sasvim nove značenjske nijanse u Dragojevićevu filmu, koje ne bismo mogli prepoznati da smo se pouzdavali tek u vlastito znanje stranog -- srpskog -- jezika?

Tvorba deminutiva

Jezična osnovica "Rana" je beogradski sleng, ispunjen popriličnom količinom živopisnih psovki, a tu leži i prvo iskušenje prevoditelja. Naime, naši su jezikotvorci u proteklih devet godina izmislili čak tri hrvatske riječi za helikopter (uvrtnjak, vrtolet i zrakomlat), ali nisu nas do dana današnjega izvijestili kako stoje stvari sa spolnim radnjama i organima, koji se, valjda igrom slučaja, i u Srba i u Hrvata najšešće rabe za tvorbu psovki. I tako, ostavljen na suhom i od akademika Brozovića i od akademika Babića i od svih drugih jezikotvornih bojovnika, naš se prevoditelj nasao u grdnom čudu kad mu se odmah na početku dijalog-liste ukazala rečenica: "Neću da bežim ko pička!" Tko zna koliko mu je samo trebalo vremena i konzultiranja s literaturom da dođe do ovakvog prevodilačkog rješenja: "Neću bježati kao pizda!"

Zanemarivši suptilnu semantičku razliku izmedju pičke i pizde, tj. između -- kako je to Šerbedžija rekao u filmu "Variola vera" -- spolnoga organa i karakterne osobine, prevoditelj je ocijenio kako je Hrvatima i njihovom jezičnom osjećaju primjerenije spolni organ zvati po karakternoj osobini, a ne po imenu koje je znano i u Srba. Pritom, kao što to obično ne čine ni naši lingvisti, nije uočio sasvim logične posljedice svojega jezičnog zahvata, a filmskim je gledateljima prepustio na volju da cijelu stvar shvate i kao uvredu. I to uvredu baš po srpskoj mjeri. Naime, ako će Hrvati pičku zvati pizdom, tada je njihov odnos prema ženskom spolnom organu upravo onakav kakav je sugeriran u jednoj davnoj beogradskoj predrasudi o Hrvatima kao notornim i nepopravljivim pederima.

No, nešto kasnije eto nam deminutiva iste riječi, ali tu je prevoditelj baš sasvim doveo u pitanje naše poznavanje materinskog jezika i tvorbe riječi u njemu. Naime, ako ste mislili da bi hrvatski bilo reći pizdica, e tu ste se grdno prevarili: kaze se -- pičkica! Ej, gdje ste sad, Brozovići i Babići, pa da nam objasnite zašto se mala pizda zove pičkica!
Jezičke razlike nisu sadržane samo u riječima nego i u frazama, uči nas prevoditelj "Rana", pa frazu "isti kurac drugo pakovanje" prevodi kao "isti kurac drugi tetrapak", a frazu "ko vam jebe kevu" kao "tko vam jebe mater" , čime se ponajprije ističe suptilna razlika u uljuđenosti između dva naroda. Srbi su još ostali pri pakovanju, a Hrvati su već otkrili tetrapak i još dobro paze da i u psovci uredno i pravilno izgovore svoje "tko".

Međutim, ne prođe ni polovica filma, a već se pitamo je li veća jezična razlika između Zagreba i Beograda ili Beograda i, recimo, Šibenika ili Splita. Srbin nam s platna veli "svi su se ložili na rat", što je, priznat ćete, fraza koja je razumljiva svima od Vinkovaca do Prevlake, uključujući i Bodule, ali nam prevoditelj to prevede kao "svi su kurili na rat", što mogu razumjeti, eventualno, žitelji Zagrebačke županije, iako ni sami takvu frazu ne koriste.

I neprijatelj i zaslužnik

Ili, kaže Srbin: "Je l' biste bambusali ovu moju curicu?" Na što Hrvat prevodi: "Je li biste švajsali ovu moju curicu?" I bambusati i švajsati nepostojeći su glagoli, kako u beogradskom, tako i u zagrebačkom govoru. Radi se o onim riječima koje izmišljaš da bi slušateljstvu bio duhovit, pa možda jednom i uđu u neki sleng, ali prevoditelju se, eto, baš svidjelo da srpski bambus zamijeni hrvatskim švajs-aparatom. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga što je nesretni čovjek morao nešto prevoditi, a nije mu bilo jasno ni zašto ni komu to čini, osim da ugodi jezikotvorcima i s nesretnoga hrvatskog distributera skine izdajnički žig.

Onaj koji uvozi srpske filmove u Hrvatsku, taj je neprijatelj Lijepe naše, ali je onaj koji titluje srpske filmove istovremeno i njezin visoki zaslužnik. A čim si istovremeni neprijatelj i zaslužnik, cijeloj društvenoj zajednici činiš dobro. Brozoviću i Babiću bit će drago što smo konačno počeli prevoditi sa srpskog na hrvatski, pa možda interveniraju kod Tuđmana da prevoditelju i distributeru izruči tuce Danica sa svakakvim likovima i lentama, dok će svekolikom bioskopskom pučanstvu biti drago da napokon vidi odličan film na jeziku koji svi razumijemo i s temom koja nam je svima bliska.

Ali uzaludan će vam biti trud da saznate ime prevoditelja, da ga potom potražite u telefonskom imeniku i izručite mu svoje najsrdačnije pozdrave. Naime, čovjek se pod film uopće nije potpisao, što je jedinstven slučaj u povijesti ovdašnje filmske distribucije, ali i potvrda da se nesretnik strašno srami svojega posla, za razliku od jezikotvoraca koji svoje kolumne ispisuju svakoga tjedna i uopće ih nije sram. Ali našeg anonimnog prevoditelja ipak ne bismo smjeli previše osuđivati, i to iz najmanje dva razloga.

Stopama Petra Lukovica

Prvi je taj što je od svoga posla u jednom trenutku odustao, tako da već od polovice filma uopće i nije prevodio, nego je mehanicki ispisivao ijekavizirane srpske rečenice, a na kraju nam je spasio i nacionalnu čast jer je najednom i pičku poceo prevoditi kao pičku, a karakternu je osobinu prepustio onima koje ista i krasi. Drugi razlog zbog kojeg bi nam prevoditelj mogao biti i simpatičan jest taj što je njegov posao, u trenucima dok ga je marljivo obavljao, frapantno sličio onome što u svojim tekstovima radi Pero Luković, pa se mogla javiti i sumnja da je taj znalac srpskohrvatskih razlika sva svoja znanja stavio u službu ovoga pionirskoga posla hrvatskoga jezikoslovlja. U biti, nije se dogodilo ništa strašno. Dragojevićev film ovim titlovima nije ništa izgubio, gledateljstvo je dobilo priliku da se u prvih deset minuta filma smije na račun hrvatske državne i jezične politike, a priča o apokalipsi koju je Beogradu donio Slobodan Milošević samo je, ispod slike, nadograđena jednim malim i slatkim Tuđmanovim prilogom.

Gledano iz perspektive narodnih paranoika i zaslužnika, moglo bi se reći da je Srđan Dragojević gadno ocrnio svoju zemlju i uopće nije nastojao da mrak traži i na drugim stranama, ali su se Hrvati ipak pobrinuli da njegovo djelo učine politički korektnijim. Zašto bi, naime, samo Srbi bili degenerirani manijaci i zasto i sami ne bismo našli svoje mjesto u priči, barem u dnu platna, barem u titlu. Na kraju ostaje mjesta i za jedno zgodno pitanje. Ne narušavaju li Gruntovčani" hrvatski jezični identitet u većoj mjeri od Dragojevićevih "Rana"? Nije li Boris Dvornik u "Velom mistu" gledatelju iz Krapine manje razumljiv od Dragana Bjelogrlića u "Ranama"? Pa, zašto se onda i hrvatski filmovi i serije ne bi titlovali u skladu s vladajućom jezičnom politikom? Ako se već ne razumijemo, hajde onda da se ne razumijemo totalno. Bila bi to krajnja konzekvenca čupanja hrvatskoga jezika.

cisilej, 13god

Ова ствар око назива језика  и није баш тако проста и наивна и могло би се надуго и нашироко о томе расправљати.

nessokg, 13god

Ja tu nebi nista dirao...

 

_bebana_, 13god

Mora da si bio dokon kada si sve ovo pisao. Kladim se da ce mnoge mrzeti da procitaju u svakom slucaju, bitno da se mi razumemo{#emotions_dlg.10900}

nessokg, 13god

Ja i dalje tu nista nebi dirao...

IceCold, 13god

U vreme kada se svi evropski narodi svesno odriču dela svog nacionalnog identiteta u korist zajedničkog ekonomskog napretka i bezbednosti, i pri tome koriste svaku jezičku sličnost kao pogodnost u komunikaciji, mi insistiramo na različitostima.


U pitanju je najniži oblik manipulacije onim slojem koji ne razume, ili je nezainteresovan za realne ekonomske i političke probleme u okruženju. Konkretno, u ovom slučaju, manipulacija mladima koji predstavljaju ciljnu grupu filma o kojem govoriš. Neko je izdao naređenje da srpski filmovi u Hrvatskoj moraju biti titlovani. Na sreću, ostalo je još dovoljno razuma u svima nama, i taj projekat je dočekan sa podsmehom, a „titlovane Rane“ su kružile u formi FW maila po svim bivšim YU republikama.

Tokom devedesetih smo bili svedoci teškog skrnavljenja hrvatskog jezika od strane ostrašćenih lokalnih lingvista koji su po svaku cenu pokušavali da ga udalje od omraženog, ali bolno sličnog srpskog. Forsirano uvođenje germanizama i anglizama (u hrvatski), turcizama ( u bošnjački), nakaradnih jezičkih tvorevina i arhaizama (u hrvatski, bošnjački i srpski) ne može pomoći očuvanju (ili stvaranju) nacionalnog identiteta. Svaki jezik koji je u upotrebi živi, i vremenom se postepeno menja, pa su tako i svi južnoslovenski jezici nakon Bečkog sporazuma prošli kroz proces prirodne sinhronizacije. U tom procesu su obe strane žrtvovale deo svog jezičkog identiteta, što nije izazvalo veće probleme jer sukobi lingvista nisu bili u ovoj meri politički obojeni.


Pošto sve ovo posmatram vrlo laički, a pokušavam da logično razmišljam, čini mi se da nema smisla da se nakon raspada federalne države potencira ideja o „nadnacionalnom“ jeziku koji je složeni konglomerat tri srodne južnoslovenske varijacije koje su se od vremena Ćirila i Metodija prilično udaljile. Jedino gore od pokušaja održavanja veštačke jezičke uniformnosti po svaku cenu je kampanjsko šarlatanski rad na što bržem i drastičnijem terminološkom udaljavanju.


Ni jedan od naših jezika nikada neće postati svetski jezik, niti je ikada ikome sem nama sa ovih prostora bio suštinski bitan, i to je valjda jasno svima od Vardara pa do Triglava. To što jedni druge savršeno razumemo (iako se teško sporazumevamo) je velika prednost naroda sa ovih prostora i iz čisto praktičnih razloga je bitno da tu prednost očuvamo i zaštitimo.

Vucko84, 13god

Bravo za tebe Admine {#emotions_dlg.clap}

Drago mi je da si napisao ovakav blog jer bas oslikava nasu realnost sto se tice interpretacije jezika.

Slazem se i sa vecinom komentatora ovoga bloga. Ipak ako cemo da budemo realni svi se mi razumijemo kada pricamo, dali koristili ekavicu, jekavicu ili ijekavicu, stvar je samo u nama sto pokusajemo jezickom floskulacijom da dajemom sebi neki veci identitet (naravno nametnuti) u osnosu na druge.

Iksreno ja vecinu razumijem sta kazu i sta pisu i naravno da znam oba pisma po Vuku Jer u moj vakat si bio nepismen ako ne znas oba

Da nebih bezveze lupao u svakom slucaju pohvalan blog i nadam se da ce slicnih i zanimljivioh blogova jos biti iz tvog pisaceg stroja g-dine Admin-P )


Pozz svim dobrim ljudima, ma ko oni bili i ma gdje da se nalazili

Meta, 13god

Bravo Admine. Davno u osnovnoj skoli i ja ucila srpsko-hrvatski. 2 godine samo. Al ako zelis uciti uzmes knjigu na tom jeziku i vezbas.  Svakako od kada sam clan na Zoki trudim se. Zna se da sam iz Slovenije. I napravim koju gesku. ASL TRUDIM SE ZAISTA. ovim putem se izvinjavam svima ako napisem  "lepo" umesto "lijepo",  "jos" umesto "josh" etc.

 

Granice su za mape i politiku, prijatelji su prijatelji i bez toga.

Sigurno cu jos napraviti koju gresku/grijesku/ u pisanju. Neki tolerisu, neki ne. I zbog toga onaj uzvik "MRS" bas nije na mestu. Mogu i pisati i na engleskom ili francuskom da ne bi bilo primedbi.{#emotions_dlg.001_smile} I dalje cu se truditi.  Pozdrav svima koji razume da je slovo slovo a ne namerno potcenjivanje.

Hecepuo3Ha, 13god

Hmm, bas zannimljivo. Na Ex-YU se javlja nesto kao 'Nacionalizm i vredjanje nisu dozvoleni'. Al Operateri vice stalno: 'Ex-YU molim!...Samo Ex-YU!...' Mene to ne smeta, znam English, French, Russian, na Zoki sam naucila Srpskom, jos Makedonian i... Shqipe malo. Interesantno mi je sta je ovo 'Ex-YU, molim!'? Zar to nije nacionalism (rasizm, segregacija)?...

Meta, 13god

Kao sto bilo u drugom svetskom ratu....... Napisana depesa.......

 

Ustreliti ne,  pomilovanje. A neko napisao koji nije znao gde stoji tacka i sl.....

 

Ustreliti, ne pomilovanje.

 

Nesto mi sve slici na komunikaciju tu. Nekad ides jer si tuzan, drugi put ti svega dosta.  Bas kao Admin kazao na pocetku  rasprave.... LJUDI AKO SE HOCE RAZUMETUI, RAZUMET CE SE. A koji bi naciaonalizam - zao mi za njih. Ipak smo tu obicni ljudi.  Morali bi biti. A politika je politika...

_maca, 13god

khmmmm , gde je to nacionalizam , rasizam ..u ex-yu , ja uvek kazem da sam iz bivse jugoslavijE ali zar i nismo svi mi ? Ehhh kako meni nedostaje ta ex-yu i ona dobra stara vremena kad niko nikoga nije pitao ko je sta je i odakle je ...pljuc

Copyright Zoki Games © 1995-2022. All Rights Reserved. Zoki.com se ograđuje od problema emotivno-patološke, bračne i vanbračne i softversko-hardverske prirode koji su nastali kao posledica intimiziranja sa drugim korisnicima. Vodite računa o sebi i drugima jer zoki.com nije odgovoran, tj. Vi ste odgovorni za Vašu fizičku, psihičku i moralnu bezbednost kao i za bezbednost maloletnih lica sa kojima možete doći u interakciju.