kuduz - Blogovi

Sjecanja I Dozivljaji


Dobar dan zokijevci i zokijevke.

Evo upravo se vratih iz jednog malog mjesta pored Lukavca, tzv. Koksara.

Koksara je inace i jedna od poznatijih naselja (barem kod nas u BiH) po proizvodnji koksa.

Eh iz tog relativno malog naselja dolaze moji preci s majcine strane.

Upravo sam bio dole, obisao kucu, pasnjake i vratise mi se sjecanja iz djetinjstva.

Upravo u toj kuci, u kojoj sada niko ne zivi, jer su svi otisli na drugi svijet, a ja najmladji unuk, a posto drugi kako oni kazu imaju i previse posla, pa im je tesko ponekad doci da obidju, ja sam uzeo kljuceve pa se brinem o toj kuci.

Ulazim u avliju, trava je vec porasla, moze se kositi, u sebi govorim, eh Nedrete, da si znao da je porasla, povuk'o bi i kosilicu, ali zurba nikad nista dobro ne donese.

Izas'o sam iz auta i odmah bacam pogled na njive, posto su nam njive nekih 100m od te kuce, i gledam, prisjecam se tam' kraj devedesetih, kada smo svi dolazili ovdje, kupili sijena, doduse ja sam bio zaduzen da im donosim vodu, sjetim se kol'ko sam puta znao doci do kuce sa flasama, ostavim ih u avliji i udjem u kucu, a tetke, dajdze, mama, babo....me cekaju sa vodom.

Kako idem pogledom od kraja njiva pa dole do kuce, sjetim se i dajdzinog starog Fiata, kojem sam jednom prilikom pustio parkirnu kocnicu, pa udario u garazu, otac me tad htio da malo me udari, ali dajdza ko dajdza, nikad nije dao na mene ruku dignut'.

Sjetim se stare stale u kojoj je dajnica drzala kravu, znao sam par puta da budem tu par dana sa njima, navece odem sa dajnicom da vidim kako ona muze kravu, pa sjetim se jednog njhovog komsije iz Koksare sa svojim konjem kad je dos'o, pa ja k'o mali sejtan oko konjskih kola nesto sam dirao i kola su krenula nizbrdo, na svu srecu zaustavili su kola nekako, sjecam se jednom prilikom kad je konj valjda vrsio nuzdu a ja vidio, pa se onda okrenem dajnici i pitam je: Je li dajnice, kako tvoja krava ima cetiri sise, a konj samo jednu ? (u tom momentu su oni sadijevali sijeno, svi koji su tu bili su pobacali vile, grablje i jednostavno poceli plakat' od smijeha), ah na ovo ce te se sigurno i vi zasmijati, ali sta cu ja, dijete bio, nisam znao, hehe.

Eh, onda sam otvorio vrata, i vidim stepenice, sjetim se jednog dana sam stajao na tim stepenicama, a pijetao je stajao kraj vrata, i ja kao dijete, malo ga izaziv'o i on skocio na mene, na svu srecu nisam udario glavom od stepenicu.

Udjoh u kucu, sjedoh na ugaonu seciju, gledam zidove, pa ustanem, pa se popnem na sprat, ulazim u sobu gdje sam kad dodjem pretezno spav'o, pogledam krevet gdje mi je nena spavala, pitam se, kako bas narod zivi od tolikih sjecanja, pitam se zasto i sad ova kuca nije puna kao sto je nekada bila, a potom okrenem glavu i pogledom na drugu sobu, prisjetim se kako sam dajdzi jednom prilikom skin'o gace (a on onako iznenadjeno, sav pocrvenio me istjera iz sobe), ah sta cu ja, svjestan sam i sam da sam bio nemiran djecak, ali kad su u pitanju osobe koje nisam znao, tada sam bio miran, povucen i stidljiv.

Snilazim opet dole, pogledam jednu stolicu na kojoj je vjecito sjedila jedna tada cura, za koju su me zezali jer sam uvijek govorio: Alisa je moja cura, a ona vec bila u dvadesetim godinama.

Naravno i dan danas tu Alisu vidim cesto, i uvijek se rado toga prisjetimo, nasmijemo se a bome nekad i zaplacemo.

Polako sam sve pregled'o, struju, vodu, pokupio racune i izlazim van, zakljucavam vrata i bacam pogled na avliju.

Znate, bilo je tada veselo, dva velika stola, nas 12-tero se okupimo, kol'ko samo noci smo znali rostiljati poslije posla, kol'ko smo puta znali zapjevat' neke stare sevdalinke, a ja bio najmladji pa samo is'o od krila do krila.

Tada vidjeh i jedan plocnik sa strane, vjecito su mi govorili: Bego, ne idi tamo upast ces (ime Bego mi je nadila nena, jer joj je bilo tesko izgovorit' moje pravo ime, pa su kasnije i ostali za njom me poceli tako zvati), a ja k'o i uvijek volio da ne poslusam starije i jedne noci hodam plocnikom i zakaci mi neki kamencic (inace sam gled'o u nebo kad hodam, a nikad ispred sebe), i padnem i poderem koljeno.

Jao majko moja draga, suza suzu goni, ne mogu oni mene zaustavit' da placem, kud sejtan navrati mi tetku da mi zamota neku krpicu oko koljena.

Doslo je vrijeme da se ta krpica skine sa koljena, a ono se zalijepilo, pa sta ce sad, a ja i dalje placem,suza suzu goni, neko se ipak sjetio pa rece da ugriju malo vodu i polako da po koljenu prosipaju, eh tako su i skinuli tu krpicu i Nedret vise nikada nije hod'o tim plocnikom dok nisam narast'o kako treba.

 

by: Nedret Kuduz Kuduzovic aka kuduzMC (zoki nik: kuduz)

Voljena, 10god

Ma ustani otresi prasinu pa nastavi, kakve suze, kakve krpice. Ja sam se u djetinjstvu dva puta nabola na ekser, u toj mjeri da mi na nartu izviri, al nisam imala vremena za plac ( tj dok nisam dobila batine, sto hodam gdje netreba ).

Salu na stranu, ljepo se prisjecat svog djetinjstva, ti eto imas jos podsjetnike na taj period, ja nemam nista. Al to me ne sprjecava da se ne zamislim nekad. Sve nam mogu uzeti, al ono sto nosimo u sebi, nikad !

Ljep blogic Bego {#wink}



P.S. il menjaj pozadinu il font ubi ovo, ocoravicem

 

Edited by Voljena, 2012-06-14 16:46:28

kuduz, 10god
Hvala Dino, ma ljubim te u batak.
kuduz, 10god
Hvala Dino, sad ce se bolje citat' blog, ma ljubim ti batak i ne zovi me Bego, khm, hihihi.
Voljena, 10god
ponestalo mi zabljih, moze pileci?
kuduz, 10god
Hahahaha, ma mogu i zablji i pileci, al' najradije bih tvoje, nesh mi oni najvise gode, ma ljubi Bego tebe, hahahaha.
tri_praseta, 10god

ma ti si bio djawo (shejtan) kad si bio mali

strashno je to, kad se kutja zatwori i na kapiju stawi katanatz...ja sam do swoje 7-e godine zhiweo kod babe na selu, dok nisam poshao u prwi razred. u toj kutji sada zhiwi moja majka (brine se o otzu koji netje iz swoje kutje, wetj hotje da umre tu gde je i rodjen)...nebitno...

uglawnom posle dedine smrti i smrti mojih roditelja i ta kutja tje biti zakljuchana...i nije jedina u selu...polako izumire selo u srbiji bash kao i u bosni

kuduz, 10god
Da, upravu si prase, ali eto ostaju nam ta sjecanja i neki dozivljaji, a sta ces, vremena se promijenila, kako kod nas tako i svugdje u svijetu.
IceCold, 10god

Ovo je najlepša priča na tvom blogu.

kuduz, 10god
Hvala Ajsice.
goca03, 10god

Lepo je secati se dozivljaja, pogotovo ako oni za nas imaju emotivnu vaznost

Njanja, 10god

Divna prića, sjećanje i povratak na djetinstvo, budjenje starih i tamo negdje zaboravljenih uspomena, koja nas ćine jako sretnim i emotivnim ..... uspomene koje nam uvijek ukradu i osmjeh a i suze, jer na ten osjetimo i pozelimo da se sve to vrati i da traje dugo dugo ..... al uvijek na kraju priće o proslosti moramo se vratit u sadašnjonost koja će takodje jednoga dana biti lijepa uspomena Bravo Kudice,svaka cast *

kuduz, 10god
Hvala Njanjice, ljubim.
Sanja08, 10god

Nema lepših sećanja od odranih kolena u detinjstvu kad nas je vodila znatiželja i lepo je što imaš taj album lepih slika iz detinjstva u srcu I Ja čuvam svoj kao jedino pravo bogatstvo.

sicusna14, 10god

Trazeci srecu,spokoj, tisinu, ljubav, blagost. Trazeci minulo doba,prva sjecanja vracamo se u djetinjstvo.Bravooo!!!! Kuduz

kuduz, 10god
Hvala pile sicusno.

Copyright Zoki Games © 1995-2022. All Rights Reserved. Zoki.com se ograđuje od problema emotivno-patološke, bračne i vanbračne i softversko-hardverske prirode koji su nastali kao posledica intimiziranja sa drugim korisnicima. Vodite računa o sebi i drugima jer zoki.com nije odgovoran, tj. Vi ste odgovorni za Vašu fizičku, psihičku i moralnu bezbednost kao i za bezbednost maloletnih lica sa kojima možete doći u interakciju.